PREVARENI / Al makhdu’un / The Dupes

Sirija
1972. / 107’ / 35mm

Režija:
Tawfik Saleh

Scenarij:
Tawfik Saleh, prema romanu Ghassan Kanafani

Producent:
National Film Organization Syria

Uloge:
Mohamed Kheir-Halouani, Abderrahman Alrahy,
Bassan Lofti Abou-Ghazala, Saleh Kholoki

Distribucija
TYPECAST FILMS
Andrew Toms
Festival Booking & Publicity
Seattle, WA . USA
ph: 206.322.0882 x.205 | fx: 206.322.4586

Jedan od brojnih sirijskih filmova o palestinskom pitanju, ključni je politički film Prevareni egipatskog egzilanta Tawfika Saleha, ekranizacija modernističkog romana iznimnog utjecaja Ljudi na suncu, koji je slavni palestinski pisac i politički aktivist Ghassan Kanafani napisao u izbjeglištvu u Bejrutu deset godina ranije. Film je radnjom smješten u Irak.

Saleh je zajedno s Khanafanijem adaptirao roman koji kritizira korupciju, političku pasivnost i defetizam arapskog i palestinskog društva. Film se tragičnim završetkom odmiče od izvornika koji je govorio o ranom razdoblju palestinske antikolonijalne borbe i razočaranjem pogrešnim vodstvom. Ta promjena, Salehovim riječima, simbolizira prijelaz palestinskih gerilaca na oružanu borbu i otmice aviona početkom 1970-ih. Salehova tri muška lika koja pokušavaju ilegalno imigrirati u Kuvajt u potrazi za radom i životom izvan izbjegličkih logora skrivajući se u praznoj metalnoj bačvi za vodu u stražnjem dijelu kamiona, predstavnici su palestinskih izbjeglica triju generacija. Paradigmatski primjer transnacionalnog filma, njegova uzaludnog putovanja, fobičnih prostora bez zraka i beskraja, liminalnosti i smrti na ničijoj zemlji kao metafori stanja arapskog društva. Ghassan Kanafani je 1972. ubijen u ime odmazde za teroristički napad japanske Crvene armije na izraelskom aerodromu Lod u svibnju iste godine. Film je zabranjen u nekoliko arapskih zemalja.

Tawfik Saleh, egipatski filmaš, rođen 1927, studirao film u Parizu, od 1970. u egzilu u Siriji i Iraku, gdje snima filmove i pomaže razvoju lokalne kinematografije, a od sredine 1980-ih živi u Egipatu. Motivi socijalne nepravde, političkog nasilja, nerazvijenosti, poziva na pobunu i revoluciju, pesimizma i uzaludnosti te poetika neorealističkog i crnog filma povezuju ga s ključnim imenima političkog filma Trećeg svijeta. Najpoznatiji filmovi Yaomiyyat Na’eb Min al-Aryaf (Diary of a Country Prosecutor, 1968), a zatim Darb al-Mahabil (Fools’ Alley, 1955), Siraa‘ al-Abtal (The Struggle of the Heroes, 1962), al-Mutamarridun (The Rebels, 1968).