NAROD SE POKREĆE / Peuple en marche

Francuska
1963. / 44’

Režija:
René Vautier

Scenarij:
Philippe Sollers

Distribucija
CINEMATHEQUE DE BRETAGNE - Gwarez Filmoù
Responsable du service diffusions culturelles
2, avenue Clemenceau - BP 81011
29210 Brest cedex 1 - FRANCE
Tel. (33) 02 98 43 53 55
Fax. (33) 02 98 43 38 97
claude.arnal@cinematheque-bretagne.fr
www.cinématheque-bretagne.fr

René Vautier, rođen 1928. godine, jedinstvena ličnost radikalno angažiranog filma, francuski filmski anarhist i ‘otac alžirske kinematografije’, pokreće u Alžiru kolektivni film osporavanja i protuinformacije: ciné-pops (Cinéma Populaire) Narod se pokreće, nadindividualnu ‘fuzijsku polifoniju’ o prvoj godini alžirske neovisnosti i oslobođenja od francuskog kolonijalizma. Zajedničke slike filma oblikuje višeglasje, stalni etički i strukturalni princip Vautierove faktualnosti: nužnosti suprostavljanja, dijalogiziranja slika na teritoriju otpora i sukoba.

Na tragu sovjetskih revolucionarnih formi (Vertova, Ejzenštejna, Medvedkina), a dio međunarodne struje političkog dokumentarizma i pokreta treće kinematografije,
Vautier vjeruje u nužnost proizvodnje filmskih slika na strani onih koji nemaju pravo na sliku i na odgovornost čovjekova bivanja, u moćnim zemljama, s najslabijima, ‘onima nasuprot’. Sudjeluje u radu skupina Medvedkin koje su 1968. godine, nadahnute Medvedkinovim agit-vlakovima i edukacijom radnika kako bi sami opisali uvjete vlastitog života i rada, a pod inicijativnom Chrisa Markera, okupile mnoge filmske aktiviste.

Njegova su alžirska filmska svjedočanstva podvrgnuta drakonskoj cenzuri, zabranjivana i doslovno uništena, a Vautier je zbog toga zatvaran, osuđivan i štrajkao je glađu. “Vjerujem da su ti filmovi bili korisni čak i za ljude koji su se protiv njih borili, koji su učinili sve da ih nitko ne može vidjeti.”

Njegov prvi film Afrika 50 (1950), prvi francuski antikolonijalni film, namjenski je film francuskog Saveza za obrazovanje koji je trebao naglasiti instruktivnu misiju u kolonijama. Od Ministarstva vanjskih poslova 1997. godine dobio je obavijest: ‘Dajemo Vam kopiju filma, zabranjenog prije 46 godina, zbog kojeg ste bili godinu dana u zatvoru, a koji je sada raširen u više od 50 zemalja, pod egidom našeg minstarstva. Komisija navodi da je za francuski prestiž korisno pokazati ovim filmom kako je u zemlji 1950-ih postojalo ono što se naziva antikolonijalni osjećaj’.