| Početna O festivalu Program Tko je tko Press Volonteri Sponzori Kontakt |
Blog MySpace YouTube |
||||
MEDITERAN / Méditerranée Francuska
Režija: Distribucija |
Neosporno remek-djelo, po mnogima ‘nepoznati filmski objekt’ svjetskog filma, najznačajnije je ostvarenje francuskog novovalnog filmaša Jean-Daniela Polleta, kojega je 1962. godine uredništvo časopisa Cahiers du cinéma, kao jednoga od 162 debitanta, usporedilo s Jeanom Vigoom. Radikalno stilski inovativan, meditativni, poetski asamblaž, reprezentativni je primjer modernističkog filma-eseja čije snimke povezuju lirska razmišljanja Philippea Sollersa (književnika, osnivača časopisa Tel Quel) o mitu Mediterana te glazba Antoinea Duhamela. Eminentno montažni ‘film ceste’, ritmički je kolaž u opsesivnom traganju za antikom kao nemogućim odredištem. Snimke nastale tijekom četveromjesečnog putovanja 1962-63. godine Polleta i Volkera Schlöndorfa duž 35000 km mediteranskog prostora potiču ‘geometrijsko i metafizičko mišljenje, ono što se kreće s desna na lijevo, u dubini, prelazi u ruševine, dolazi u bolnički krevet: metafizika od onoga što podsjeća na tišinu’. Godard u onodobnom osvrtu na Mediteran za Cahiers govori o ‘okruglim i glatkim kadrovima, koji su ostavljeni na platnu kao oblutci na žalu’, a Polletovi su kadrovi ostavili trag u njegovoj potrazi za poviješću, civilizacijom, ideologijom Mediterana u film Prezir.
Jean-Daniel Pollet, rođen 1936. u Parizu, studirao je političke nauke, oduševio je već prvim kratkometražnim filmom o samoći Pourvu qu’on ait l’ivresse (1957) s Claudeom Melkijem koji će postati njegov glumac-fetiš. U svojim poetskim esejima i fikcijskim filmovima surađuje s pjesnikom Francis Ponegom i piscem Jeanom Thibaudeauom; ostali filmovi: kratkometražni Gala 1961, Rue Saint-Denis 1964. i dio u omnibusu Paris vu par te dugmetražni L’Amour c’est gai, l’amour c’est triste 1969. i L’Acrobate 1975. |
||||